Intraoperativni neuromonitoring (IONM) je ključna tehnologija za minimiziranje oštećenja živaca tokom operacije kičme, ali izbor elektroda je i dalje kontroverzan: potkožne igličaste elektrode (NE) nude superiorne signale, ali su invazivne, dok su površinske{0}}elektrode (SE) neinvazivne, ali nude nestabilne signale, a postoji nedostatak standardnih kriterija za odabir.
Narodna bolnica Univerziteta u Pekingu, u saradnji sa više institucija, uporedila je IONM performanse NE i SE (sa i bez konduktivne paste) kod 40 pacijenata sa kičmenom hirurgijom, mereći impedansu, mioelektrični srednji kvadrat korena (RMS) i amplitudu motoričkog evociranog potencijala (MEP). Rezultati su objavljeni u časopisu Journal of Orthopedic Surgery and Research 2025.
Studija je uključivala pacijente koji su bili podvrgnuti raznim operacijama kralježnice, koristeći totalnu intravensku anesteziju kako bi se izbjegla interferencija s mišićnim relaksansima. MEP su indukovani transkranijalnom električnom stimulacijom, a istovremeno su snimani bilateralni mioelektrični signali abductor pollicis brevis. Za analizu podataka korištene su neparametarske analize. Rezultati su pokazali da je impedansa NE (1,95 kΩ) značajno niža od one SE (36,15 kΩ sa provodljivom pastom i 95,6 kΩ bez provodne paste). RMS vrijednost SE (1,57-1,63 mV) bila je viša od one NE (0,55 mV), što ukazuje na veću osjetljivost na smetnje šuma. Impedansa i RMS su bili u pozitivnoj korelaciji. MEP amplituda (159,48 ± 182,64 mV) i odnos signal{14}}/šum (SNR) NE su bili veći od onih u SE. Stopa uspješnosti indukcije u MEP bila je 100%. U 18 slučajeva na SE nije indukovana valna forma, a prvi MEP zabilježen je ranije na SI. Konduktivna pasta nije povećala amplitudu MEP u SE.
Nadalje, nije postojala značajna korelacija između BMI i MEP parametara. SE je bio podložan elektromagnetnim smetnjama u operacionoj sali, što je uticalo na prepoznavanje talasnog oblika.
Istraživanja su jasno utvrdila da je NE poželjna IONM tehnika za kirurgiju kičme zbog svoje niske impedance, visokog kvaliteta signala i visoke stope uspješnosti indukcije. Dok je SE neinvazivan, ima visoku impedanciju i podložan je smetnjama, posebno pri praćenju dubokih mišića, što može rezultirati curenjem signala. Konduktivna pasta ne može nadoknaditi ovaj nedostatak. Klinički, odabir elektroda treba biti prilagođen specifičnoj situaciji: NE je poželjan za složene operacije, dok se SE može oprezno koristiti za površinski nadzor mišića iu kombinaciji s tehnologijom za pojačavanje signala.
Iako ova studija ima ograničenja kao što su mala veličina uzorka i lokacija jednog-centra, ona pruža smjernice za optimizaciju elektroda. Potrebne su buduće multicentrične studije kako bi se istražile nove površinske elektrode koje balansiraju minimalnu invazivnost sa pouzdanošću signala kako bi se poboljšala hirurška sigurnost.